Proverbs 13

1Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevač ne sluša ukora. 2Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.

3Ko čuva usta svoja, čuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. 4Željna je duša ljenivčeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiće se.

5Na lažnu riječ mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. 6Pravda čuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.

7Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. 8Otkup je za život čovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.

9Vidjelo pravedničko svijetli se, a žižak bezbožnički ugasiće se. 10Od oholosti biva samo svađa, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.

11Blago koje se taštinom teče umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. 12Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.

13Ko prezire riječ sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiće mu se. 14Nauka je mudroga izvor životni da se sačuva prugala smrtnijeh.

15Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonički hrapav. 16Svaki pametan čovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.

17Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek. 18Siromaštvo i sramota doći će na onoga koji odbacuje nastavu; a ko čuva karanje, proslaviće se.

19Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. 20Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.

21Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraća dobro. 22Dobar čovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje čuva se pravedniku.

23Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. 24Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.

Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.

25